Strah je posebno stanje svijesti i kao najstarija emocija prevashodno je medicinska kategorija. Ne postoji osoba koja ga nije doživjela. [1] Bol je prvenstveno tjelesni osjećaj, dok je strah psihičko osjećanje reaktivne prirode. Zbog toga fizički bolovi i strah mogu, ali i ne moraju postojati istovremeno. Kao pravni pojam, strah je jedan od oblika nematerijalne štete koja nastaje kad je ugroženo lično pravo pojedinca. [2] Kod straha postoji čitava lepeza osjećaja koja se kreće od neprijatnih raspoloženja koja dovode do zabrinutosti i bojazni do jakih afekata, kao što su jaka prepast, smrtni strah itd. Strah može prouzrokovati neurotična stanja, depresije, šokove i tome slično.
Naknadu štete može ostvariti ono lice koje trpi strah zbog vlastite opasnosti, ali ne ako je strah izazvan brigom za drugoga, pa makar to bio i bliski srodnik. [3] Ne može se tražiti naknada štete za onaj strah koji će oštećeni trpiti ubuduće.
Potrebno je, prije svega, pouzdano utvrditi intenzitet pretrpljenog straha kao jedan od osnovnih kriterijuma za dosuđivanje naknade. Nužno je utvrditi i u čemu se sastoji tjelesna povreda ili oštećenje zdravlja (ako postoje), jer na osnovu toga se može pretpostaviti koliki je strah izazvan u konkretnom slučaju. No, pravična novčana naknada dosudiće se oštećenom za pretrpljeni strah koji ima navedena obilježja i kada oštećeni nije pretrpio tjelesne povrede. [4] Strah jačeg intenziteta, ali trenutni nije osnova za dosuđivanje naknade. Trajanje je spoljašnji element straha i isto tako bitan kriterijum za odluku o naknadi. Strah treba vremenski toliko trajati da opravda dosuđivanje naknade oštećenom. Dužina straha zavisi od težine tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, te o uspjehu ljekarskog tretmana, a može zavisiti i od starosti oštećenog lica. Spoljašnji elementi straha mogu se dokazivati ne samo vještačenjem, već i putem svjedoka ili drugim dokaznim sredstvima. Kod određivanja pravične novčane naknade za pretrpljeni strah treba uzeti u obzir i strah zbog neizvjesnosti liječenja, te strah koji oštećeni trpi u bolnici, ako su prema njemu morale biti primijenjene neprijatne i agresivne metode liječenja (npr. hirurški zahvati i sl), kao i strah koji se može javljati nakon završenog liječenja. Nastale psihičke neprijatnosti izazvane strahom su individualne i teško mjerljive, tako da je sudu veoma teško odmjeriti pravičnu naknadu.
Pošto sud ne raspolaže potrebnim znanjem iz oblasti medicine, radi utvrđenja esencijalnih činjenica za presuđenje neophodno je saslušati ljekara vještaka. Sud od ovog vještaka treba da zatraži nalaz i mišljenje prevashodno o trajanju i intenzitetu straha, ali je dužnost suda da od njega traži izjašnjenje i o svim drugim relevantnim okolnostima slučaja, kao što su uzroci, način ispoljavanja, te psihičke posljedice koje je strah kod oštećenog ostavio (narušena psihička ravnoteža, stanje psihičke traume, zabrinutost zbog mogućih posljedica). Imajući u vidu da je strah, u prvom redu, emocionalan poremećaj, stanje straha i njegove posljedice može kompetentno vještačiti samo ljekar neuropsihijatar (uz pomoć psihijatra), koji će izvršiti analizu ličnosti, upoznavanje njenih karakterističnih osobina, opšteg zdravstvenog stanja, genetskih svojstava, načina reagovanja, stečenih iskustava, te profesionalnih znanja. Sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka, jer je vještačenje dokazno sredstvo koje sud slobodno cijeni na osnovu savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti konkretnog slučaja.
Ako je oštećeni u štetnom događaju zadobio više tjelesnih povreda od kojih svaka izaziva strah različitog intenziteta, novčana naknada za strah neće se utvrđivati posebno za svaku povredu. U sudskoj praksi naknada za strah dosuđuje se u jednokratnom iznosu.
Zakon o obligacionim odnosima bivše SFRJ se i dalje primjenjuje na teritoriji Bosne i Hercegovine i Republike Srbije gdje je na sumaran način regulisao materiju novčane naknade nematerijalne štete.
ZOO je nematerijalnu štetu definisao kao nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha. [5] Taj zakon se direktno ne poziva na pravo ličnosti, ali je ono kasnije spomenuto na nekoliko mjesta u kontekstu naknade nematerijalne štete, gdje je predviđena njegova zaštita. [6] Prava suština je ipak u povredi prava ličnosti. Ova šteta se ne može posmatrati odvojeno od prava ličnosti. [7] Naime često se dešava da fizički ili psihički bolovi i strah uopšte ne nastupe, ali da sve relevantne okolnosti određenog slučaja ukazuju da bi bilo pravedno da se oštećenom da naknada za pretrpljenu nematerijalnu štetu. Prava ličnosti nije moguće taksativno navesti, jer razvojem civilizacije nastaju nova, do sada nepoznata prava iz ovog domena, pa treba ostaviti prostora i za njihovu zaštitu.
Naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha u praksi se često dosuđuje. Često nailazimo na preplitanje ovog vida nematerijalne štete sa drugim vidovima, prevashodno sa određenim oblicima duševnih bolova, sa kojima strah može imati dosta sličnosti. Samo sveobuhvatnom analizom svih krucijalnih činjenica za presuđenje može se donijeti pravična odluka.
Izvori:
[1] Naknada štete zbog smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja, Z.Petrović, N.Mrvić-Petrović, Beograd 2008
[2] Naknada štete, A.Bikić, Sarajevo 2010
[3] Aktuelna sudska praksa iz građansko-materijalnog prava, T.Krsmanović, Beograd 2003
[4] Nematerijalna šteta i njena naknada, I.Babić
[5] Čl. 155 ZOO
[6] Čl.157, 199, 200, st.1 ZOO
[7] Naknada nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, V.Knežević
Autor teksta: Tijana Puzić.
*Napomena: Tekstovi u okviru Projekta Law bloggers / Pravni blogeri, priredjeni su u vidu stručnih radova i predstavljaju vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena određene struke. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primeni postojećih naučnih rezultata i prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda, ne odgovara za tumačenje prikupljenjih činjenica, informacija, stavova i teorija u autorskom radu, svaki autor odgovara za tačnost informacija u svom radu.
Svako kopiranje, umnožavanje, objavljivanje i distribuiranje celine ili delova teksta predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo (shodno odredbama Zakona o autorskom i srodnim pravima i Krivičnog zakonika).
Korišćenje delova teksta dozvoljeno je shodno autorskom pravu i uz saglasnost Udruženja Nomotehnički Centar kao i autora: Tijana Puzić.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI – Sadržaj internet mesta služi u informativne i edukativne svrhe. Odgovarajući pravni instrumenti imaju prednost u odnosu na informacije sadržane na internet prezentaciji. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda ne prihvata odgovornost za bilo kakvu upotrebu infromacija sadržanih na internet prezentaciji.