Svojina ili vlasništvo, kao neprikosnoveno i zaštićeno pravo na slobodno i po svojoj volji držanje, raspolaganje i korištenje neke stvari, se može sticati na više načina. Onaj najzastupljeniji je svakako zaključenje pravnog posla ili nasljeđivanje, kojim sticalac dobija onaj obim prava koje je imalo lice od kojeg je to pravo preneseno.
Međutim, u praksi se vrlo često nailazi na situacije kada jedno lice uđe u posjed ili državinu neke pokretne ili nepokretne stvari, sa namjerom ili bez nje, savjesno ili ne, te se tada postavlja pitanje da li to lice postaje vlasnik takve stvari i pod kakvim uslovima. Takve situacije su prepoznate i opisane u Zakonu o stvarnim pravima Republike Srpske[1], kao održaj, građenje na tuđem zemljištu, građenje tuđim materijalom, doziđivanje i nadziđivanje, prekoračenje međe građenjem, građenje na tuđem pravu građenja, sijanje i sađenje kao i priraštaj zemljišta. Predmet takvih prava su pretežno nekretnine, mada u slučaju sađenja i sijanja to su plodovi biljaka zasađenih na tuđem zemljištu[2].
Zakon je za ovakve pravne situacije propisao određene uslove koji se moraju ispuniti da bi se steklo vlasništvo na zakonom opisane načine, ali i ukoliko se ispune svi ti uslovi, on ne postaje vlasnik, sve dok ga sud u parničnom postupku, deklarativnom presudom ne proglasi vlasnikom predmetne stvari.
Jedan od najčešćih slučajeva sticanja svojine na osnovu zakona jeste održaj ili dosjelost, koja omogućava licima koji su duži vremenski period u posjedu neke nepokretnosti, koju koriste i od koje ubiru plodove, da postanu vlasnici te nepokretnosti. Da bi se steklo vlasništvo putem dosjelosti, potrebno je biti u neprekidnoj državini te stvari 10 godina i duže, te državina mora biti zakonita i savjestna.[3] Zakonita državina je ona stečena po nekom valjanom pravnom osnovu, koji ne uključuje sticanje navedene stvari silom, prevarom, zloupotrebama i na slične nedozvoljene načine. Savjestnost državine postoji kada lice koje drži neku stvar ne zna i ne može znati da nema pravo na državinu te stvari, drugim riječima, ukoliko mu je poznato da ta stvar pripada drugom licu po nekom zakonskom osnovu, smatra se nesavjesnim držaocem te stvari.
Razlika između savjesne i zakonite državine u pogledu sticanja prava vlasništva na osnovu iste, jeste u tome što savjesna državina može preći u vlasništvo, i pored tog što nije zakonita, nakon proteka perioda od 20 godina,[4] dok nesavjesna državina ne može ni pod kojim uslovom preći u svojinu. Savjesni držalac postaje nesavjestan u onom trenutku kad bude obavješten o pravu drugog lica na tu stvar, da li sudskom ili nekom drugom odlukom, da li obavještenjem od lica koje polaže pravo na toj stvari, odnosno nekog drugog lica. Savjesnost državine se pretpostavlja, tako da je teret dokazivanja na onome ko tvrdi suprotno. Sam rok potreban za održaj, počinje teći od onog dana kad je držalac stupio u samostalnu državinu, a prestaje istekom posljednjeg dana potrebnog za održaj.
Pored dosjelosti, pravo vlasništva se može steći i građenjem na tuđem zemljištu[5], po načelu superficies solo credit[6] ali samo u slučaju da je graditelj objekta savjestan (da nije je znao niti je mogao znati da zemljište pripada drugom licu). Tada mu pripada pravo vlasništva na zgradi sa zemljištem ispod zgrade i i zemljištem koji služi za redovnu upotrebu zgrade, a vlasnik zemljišta ima pravo samo na naknadu u visni tržišne cijene zemljišta prije građenja. Ako graditelj objekta nije bio savjestan, ima pravo na naknadu za izgrađeni objekat, po pravilima obligacionog prava, a vlasnik zemljišta bez obzira na savjesnost ima pravo na vlasništvo na zgradi ili vraćanje u prijašnje stanje (rušenje objekta).
Posebna pravna situacija prestavlja i priraštaj zemljišta[7], kada prirodnim putem nastane ostrvo u sredini vodotoka ili kada vodotok otrgne komad zemljišta pa ga pripoji drugom zemljištu. U prvom slučaju ostrvo prirasta zemljištima duž tog ostrva na obe strane obale po dužini zemljišta, a ako je nastalo na jednoj polovini vodotoka, prirasta zemljištu na bližoj obali. U drugom slučaju vlasnik otrgnutog zemljišta može vratiti taj dio u roku od godinu dana, u suprotnom, taj dio zemljišta postaje sastavni dio zemljišta kojem je pripojen.
Pravo svojine po zakonu stiče i savjestno lice koje prekorači među građenjem[8], na zahvaćenom zemljištu, uz obavezu isplate tržišne vrijednosti zemljišta, dok građenje tuđim materijalom može bit samo osnov za naknadu vlasniku materijala, bez mogućnosti sticanja prava svojine po tom osnovu. Dogradnja, preuređenje i ulaganje u neki objekat, ne mogu biti osnov za sticanje vlasništva, osim u dogovoru sa vlasnikom objekta koji se dograđuje i preuređuje, ali je svakako osnov za naknadu uloženog prema obligacionom pravu.
Pored gore nabrojanih stvarnopravnih situacija sticanja svojine zakonskim putem, postoje i upravnopravni načini sticanja vlasništva i to putem upravnih postupaka eksproprijacije, arondacije, komasacije i uzurpacije. Oni su uređeni posebnim zakonima, i vode se po pravilima opšteg upravnog postupka, koji se pokreće po sili zakona ili po zahtjevu stranke, kao u slučaju uzurpacije. Eksproprijacija, arondacija i komasacija prestavljaju oduzimanje prava svojine licima od strane države, radi opšteg intresa ili radi racionalnije obrade zemljišta. U slučaju eksproprijacije privatna svojina se pretvara u državnu svojinu, a u slučaju arondacije i komasacije svojina na poljoprivrednom zemljištu se dodeljuje drugim licima. U svim slučajevima prethodni vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu za oduzetu nepokretnost.
Uzurpacija je posebna vrsta održaja, kao osnova za sticanja prava svojine na državnom zemljištu. To je za razliku od eksproprijacije, pretvaranje državnog u privatno vlasništvo pod određenim uslovima. Taj postupak je regulisan Zakonom o uzurpacijama RS[9], i tačno propisuje uslove pod kojima se može steći pravo svojine na državnoj imovini, ukoliko lice istu neprekidno koristi i obrađuje duži vremenski period. Postupak zavisi i od činjenice da li se na tom zemljištu nalazi objekat, pri čemu su veće šanse sticanja svojine na zemljištu ispod objekta i zemljištu koji služi za redovnu upotrebu tog objekta, a koji bi se opet vodio po odredbama Zakona o stvarnim pravima i njegovim izmjenama i dopunama.[10]
IZVORI:
Zakon o stvarnim pravima RS („Službeni glasnik RS“ broj 124/08,58/09 i 95/11)
Zakon o uzurpacijama („Službeni glasnik RS“ broj 70/06)
[1] „Službeni glasnik RS“ broj 124/08, 58/09, 95/11.
[2] Članovi od 58-65, Zakona o stvarnim pravima
[3] Član 58. Stav 1 ZSP-a
[4] Član 58. Stav 2 ZSP-a
[5] Član 59. ZSP-a
[6] Pravno načelo po kojem objekat izgrađen na zemljištu je sastavni dio tog zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu.
[7] Član 65. ZSP-a
[8] Član 62.ZSP-a
[9] „Službeni glasnik RS“ broj 70/06
[10] Član 330. Izmjena i dopuna ZSP-a („Službeni glasnik RS“ broj 95/11)
Autor teksta: Jelena Grulović.
*Napomena: Tekstovi u okviru Projekta Law bloggers / Pravni blogeri, priredjeni su u vidu stručnih radova i predstavljaju vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena određene struke. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primeni postojećih naučnih rezultata i prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda, ne odgovara za tumačenje prikupljenjih činjenica, informacija, stavova i teorija u autorskom radu, svaki autor odgovara za tačnost informacija u svom radu.
Svako kopiranje, umnožavanje, objavljivanje i distribuiranje celine ili delova teksta predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo (shodno odredbama Zakona o autorskom i srodnim pravima i Krivičnog zakonika).
Korišćenje delova teksta dozvoljeno je shodno autorskom pravu i uz saglasnost Udruženja Nomotehnički Centar kao i autora: Jelena Grulović.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI – Sadržaj internet mesta služi u informativne i edukativne svrhe. Odgovarajući pravni instrumenti imaju prednost u odnosu na informacije sadržane na internet prezentaciji. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda ne prihvata odgovornost za bilo kakvu upotrebu infromacija sadržanih na internet prezentaciji.